Američki arheolog R.B.Seager otkrio je arheološko nalazište u mestu Mohlos 1907. godine, na sugestije jednog lokalnog ribara. Odmah sledeće godine na malom ostrvu je započeo iskopavanja i otkrio 20 zidanih grobnica i oko 12 naselja. Nakon toga 1955. godine J. Leatham i S. Hood su u ronilackoj istraživačkoj ekspediciji otkrili rimske rezervoare za ribu na obali preko puta ostrvceta, potvrđujući time pretpostavku da je ostrvo Mohlos,u bronzanom dobu bilo poluostrvo. Prema rezultatima iskopavanja ostrvo se razvilo u jedno od najznačajnijih centara minojske kulture. Ravnica je bila pogodna za bogatu poljoprivrednu proizvodnju, a uzana prevlaka koja je u prošlosti spajala ostrvce sa kopnom praveći dve manje luke, bila je sigurno uporište za brodove. Kao važan trgovinski centar, uvozili su obsidijan sa ostrva Milos, kao i neke druge osnovne materijale sa istoka, koje su zatim slali u sve oblasti Krita.
Otkriće jednog cilindričnog pečata iz severne Sirije iz 18. veka ukazuje na važnost ove luke. U takozvanom “Naselju zanatlija“ pravljen je zlatan nakit, cilindrični pečati, kao i čuvene amfore iz Mohlosa. Veliki broj njih je pronađen u grobnicama iz ovog perioda. Nakon eksplozije vulkana na ostrvu, grad Mohlos je obnovljen i proširen.